BLOG

BLOG BY VEDRANA

The sea, once it casts its spell...

Objavila: Vedrana Vidović 2017-04-19 08:47:09


Dani obaranja dubinskih rekorda..

Objavila: Vedrana Vidović 2017-01-09 08:59:12


Freediving as a lifestyle

Objavila: Vedrana Vidović 2016-11-25 13:07:41


Prvi put...

Objavila: Vedrana Vidović 2016-11-23 12:09:29


Heroine splitskoga sporta

Heroine splitskoga sporta – Ženska strana medalje

Večeras sam pozvana na promociju knjige:

Heroine splitskoga sporta – Ženska strana medalje

autora Herci Ganze Čaljkušić i Roberta Kučića.

Izuzetna mi je čast što sam se našla u istim koricama sa svim heroinama splitskog sporta a i što je ronjenje na dah zastupljeno "rame uz rame" sa velikim sportovima......

Hvala Herci od srca ♥

Objavila: Vedrana Vidović 2016-11-23 12:11:22


Memento mori...

Vrijeme prolazi....
trenuci nestaju u prošlosti i definiraju životni put....
Koliko puta stanemo i preispitamo taj put ?
Koliko puta se zapitamo zašto se neke stvari dešavaju, zbog čega ?
Dali smo sami odabrali taj put ili hodamo zatvorenih očiju kroz život?
Kroz glavu mi prolaze svi oni dragocijeni trenuci koje sam željela zaustaviti prije nego što su prošli zauvijek...
Dali su to trenuci koji su oblikovali moj životni put i utjecali na moje odluke?
Gledajući danas na odluke koje sam donijela,
pitam se dali sam mogla izabrati neki drugi put?


Suočena sa samoćom vlastitih misli, potpuno neobuzdanih i izvan kontrole,
ostala sam užasnuta proživljavajući možda najteže dane u svom životu.
Paralizirana od straha i užasnuta vlastitim mislima koje su se
izdajnički oslikavale na mom licu i pogledu koji je izbjegavao
tuđa lica i tuđe poglede pune pitanja.

Memento mori... "sjetite se da ćete umrijeti..."

To mi je odzvanjalo u glavi poput zvuka zvona starih zvonika ...
neprekidno me podsjećajući na neizbježno....
Zato sam se morala suočiti sa svojim strahom, ne kažem da sam ga pobjedila, samo kažem da sam se ......SUOČILA .....i prihvatila!!!!
U međuvremenu sam sredila misli i donijela nekoliko odluka
koje će odrediti novi/stari pravac u mom životu,
ali ovog puta sa puno manje straha ..... a sa puno više Ljubavi i Povjerenja.

HVALA svima koji su bili uz mene!!!!


Objavila: Vedrana Vidović 2016-11-23 12:11:00


U ime ronjenja

Buđenje u 5h ujutro, čak se i moja majčica probudila, ( da još živim kod majke dok ne preuredim stan ) ispijanje kafice je tradicionalni ritual u našoj kući, pa tegljenje opreme do auta , nekad mi je ža šta nisam igrala tenis.....uzmeš reket i to je to. Ronilačka borša nekad ima sto kila svega i svačega a kada živiš na četvrtom katu bez lifta onda možete i zamislit koji užitak doživljavam nakon ronjenja kad se onako zamantana i spržena od sunca vraćam sa mora. Onda još jedanput svu tu pustu opremu triba primistit u brod, nać mista i za druge borše jer na klupskom sam sa Komižanima (Vicko i Veljano).

Lagano isplovljavamo iz lučice i držim pravac prema Trogiru, odlučili smo da idemo ispod mosta radi vrimena a i lipši je put. Ulazak u Trogir je fantastičan, obrisi kamenog grada, ne možemo se nadivit njegovoj lipoti, a iza nas pogled na izlazak sunca kroz tmurne oblake koji navješćuju neveru.

Sastanak na Krknjašima sa ostatkom "flote" iz KŠR Splita i početak klupskog natjecanja. Vrime nam se malo popravilo, valovi su veliki ali dugi i neometano glisiramo prema Stipanskoj. Zankija ostavljam na lanterni i odlazim usidrit brod na istočnoj strani. Tu smo zatekli Tomu i Jakova di se lipo pričaju sa šjor pučanstvom, a biće da prićaju o vrimenu i tako.

Nakon 5 sati intezivnog lova imali smo malo toga za predat, jednu murinu , cipla i šarga a vjerovatno ni to neće proći na vaganju kao validna riba, biti će utisno. Na Orudu smo sreli Aljošu koji je imao lipu hamu a i par druge validne ribe, već nam je jasno tko je pobjednik jer hama je imala cca 4-5 kg. Toliko o apnea timu, sve sami dubinaši a ništa ribe ne lovidu, ali nema veze, pa nismo tu samo da bi ulovili nešto, tu smo skroz iz drugih razloga!!!!

Tu smo u ime ronjenja !!!
Ronjenje... najljepše od naljepšeg, ništa na ovome svijetu čovika ne može približit prirodi kao zaron u plavo, ništa na ovom svitu mu nemože na tako jednostavan način pokazat tko je i što je, kao kad zadržava dah po morem.
Pitate se čemu one roze i zelene kroksice na slici, e pa sada sljedi objašnjenje;
More ne bira, More ne pita, Moru nije važno niti ga je briga jesi li plav ili zelen, roz ili žut, muško ili žensko, dijete ili starac, bogat ili siromašan, mal ili veli.... More ne pita i nije ga briga, ono širi ruke prema svima, pozdravlja mornare i putnike, ronioce i furešte. More ne dijeli ljude na klase, More ne dijeli ljude po vjeri, More ne dijeli ljude po nacionalnosti, ono samo širi svoje ruke i radosno dočekuje sve ljude dobre volje.
U ime ronjenja....
u ime Mora !!!!


Objavila: Vedrana Vidović 2016-11-23 12:10:45


Što je ronjenje na dah ?

Što je ronjenje na dah ?


Zabava, hobi, rekreacija, sport ili način života. Vjerovatno sve zajedno jer nemože biti samo jedno, nemože biti samo sport a bez zabave, nemože biti samo zabava ili hobi jer i to ti brzo dosadi pa tražiš nešto drugo i zanimljivije.......kao da ima nešto zanimljivije od ronjenja Ronjenje na dah je stil života !!!


Živiš za more i sa morem , prijatelji su ti ronioci i pričaju o moru, vikendima sanjaš odlazak na neku ljepu ronilačku destinaciju i zaron u plavo .........

Soba ti je puna ronilačke opreme, peraje i monoperaje ti leže po sredini sobe a ronilačka odijela možeš naći na svakom kantunu sobe, masku i disalicu napipaš rukom ispod jastuka, a u pojas sa olovima vjerovatno bubneš nogom svako jutro kad ustaješ. To je to !!!


Ronjenje na dah je stil života i kao neka droga prolazi ti kroz vene i udara punom forcom u možđane...... Jedini način da se smiriš je odlazak na more, da dobiješ još jednu dozu modrog beskraja .......


Objavila: Vedrana Vidović 2016-11-23 12:10:36


Vedrana Vidovic